Učenje oralne higijene u najranijoj dobi

Već nakon nicanja prvih mliječnih zubi dijete može početi četkati malom četkicom, moguće i bez zubne paste. Dijete u prvoj i drugoj godini života neće moći samostalno učinkovito očetkati zube, ali to nije bitno. Glavni cilj samostalnog četkanja u najranijoj dobi je učenje i privikavanje djeteta na provođenje svakodnevne oralne higijene. Odrastanjem će djetetova motorika postupno napredovati i četkanje će postati sve temeljitije.
Poput svih drugih radnji, malo dijete se četkanju uči oponašanjem roditelja. Roditelji trebaju djetetu demonstrirati pravilno održavanje oralne higijene i poticati ga da samostalno provodi naučene mjere. U procesu učenja je vrlo bitna pravilna motivacija – dijete svaki put treba nagraditi za uloženi trud, a negativna motivacija poput zastrašivanja stomatološkim tretmanom ne dolazi u obzir.

Neki roditelji smatraju da higijena mliječnih zubi nije osobito bitna jer će ti zubi biti zamijenjeni trajnima. Baš suprotno, higijena mliječnih zubi je izrazito bitna, zbog dva glavna razloga. Prvo, održavanjem zdravlja mliječnih zubi sprječava se njihov prerani gubitak koji može uzrokovati ortodontske anomalije, a dijete je pošteđeno boli i neugodnih iskustava povezanih s bolestima zubi. Drugo, održavanjem higijene mliječnih zubi dijete stječe naviku održavanja oralne higijene i uvježbava tehniku četkanja koju će primjenjivati kada niknu trajni zubi. Četkanjem mliječnih zubi dijete stječe naviku i rutinu održavanja higijene koju će u budućnosti primjenjivati na trajne zube.

Fluoridacija zubi

Zaštitno djelovanje fluorida na zubnu caklinu iskorištava se u velikom broju suvremenih preparata za održavanje oralne higijene: zubnim pastama, tekućinama za ispiranje te posebnim fluoridnim gelovima za kućnu uporabu. Osim ovih preparata, kod djece se koriste i profesionalni preparati koje primjenjuje doktor dentalne medicine, a koji sadrže izrazito visoke koncentracije fluorida. Ti preparati mogu biti u obliku zubnih lakova, gelova ili otopina, a primjenjuju se prilikom redovitih stomatoloških pregleda na sve zube (mliječne i trajne). Preventivno djelovanje važno je za mliječne zube kako bi se zadržali u ustima sve do vremena fiziološkog ispadanja, a trajni zubi su neposredno nakon nicanja nedovoljno mineralizirani i stoga osjetljivi na demineralizaciju i razvoj karijesa. Caklina tih zubi treba proći period sazrijevanja tijekom kojeg se u nju ugrađuju mineralni sastojci iz sline, kako bi postala potpuno mineralizirana i otporna na kiseline iz zubnog plaka. Proces sazrijevanja i ugradnje dodatnih količina mineralnih sastojaka u caklinu mladih zubi je spor, a može se pospješiti primjenom preparata s visokim koncentracijama fluorida. Njihovim djelovanjem ugrađuju se u caklinu fluoridni ioni (umjesto uobičajenih kalcijevih) koji ojačavaju caklinu mladih trajnih zubi i djeluju preventivno na razvoj karijesa. Djelovanje profesionalnih preparata za fluoridaciju je vrlo dugotrajno, a dovoljno ih je primjenjivati dvaput godišnje prilikom redovitih stomatoloških pregleda.
Osim profesionalne fluoridacije, preventivni učinak fluorida može se postići uporabom zubnih pasta s fluorom. Pri korištenju fluoridiranih zubnih pasta kod male djece je potreban oprez kako se gutanjem ne bi unijele prevelike količine fluora koje mogu djelovati otrovno. Stoga se u vezi primjene fluoridirane zubne paste kod male djece preporučuje posavjetovati s doktorom dentalne medicine.

Sustavna primjena fluorida

50-ih i 60-ih godina prošlog stoljeća široko se počela primjenjivati sustavna fluoridacija – unošenje malih količina fluorida u organizam putem različitih namirnica: soli, mlijeka, vode ili uzimanjem tableta s fluoridima. Fluoridi koji se tako unesu u organizam izlučuju se slinom i ugrađuju u zubnucaklinu ostvarujući preventivni učinak. Iako ovakva metoda fluoridacije ima pozitivne učinke na zdravlje zubi, postoji rizik od povećanog unosa fluorida u organizam koji može imati posljedice na razvoj zubi i kosti. Na zubima se pri dugoročnom povećanom unosu fluora može javiti poremećaj nazvan dentalna fluoroza, kod kojeg je caklina slabije razvijena, strukturno slabija, s mogućim defektima i obojenjima.
U pojedinim zemljama provodile su se različite metode sustavne fluoridacije, a u Hrvatskoj su primjenjivane tablete natrijevog fluorida. Danas je sustavna primjena fluorida napuštena, zbog nemogućnosti kontrole unesene količine fluorida u organizam i mogućih posljedica u slučaju prekomjernog unosa. Umjesto sustavne primjene, preferira se lokalna primjena fluorida u obliku profesionalnih preparata koje primjenjuje doktor dentalne medicine ili sredstava za svakodnevnu oralnu higijenu, najčešće zubnih pasta i tekućina za ispiranje.