Postupak izrade zubne proteze

Zubne proteze rješavaju problem djelomične ili potpune bezubosti, a zahvaljujući novim materijalima i novim tehnologijama dobro se prilagođavaju ustima, ugodne su za nošenje i osiguravaju prirodan i lijep izgled. Zubne proteze jedinstven su nadomjestak koji se prilagođava svakom pacijentu zasebno. Prije nego se pokrene postupak izrade proteze, svaki pacijent dobiva individualiziran pristup i detaljnu dijagnozu postojećeg stanja. Nakon pregleda pacijent dobiva plan terapije, a proteza se potom izrađuje u nekoliko faza.

Prvi korak u postupku izrade proteze je uzimanje preciznih otisaka kako bi baza proteze bila potpuno prilagođena ležištu u ustima pacijenta.

Drugi korak je izrada tzv. zagrizne šablone, koja će pomoći odrediti međusobni položaj čeljusti i zubi tijekom nošenja kako bi proteza savršeno odgovarala.

Sljedeći korak uključuje postupak u kojem se u šablone postavljaju umjetni zubi i pacijent dobiva priliku isprobati postavu u ustima i dati svoje komentare kako bi se prilagodila i finalizirala postava.

Zadnja faza izrade je precizno finaliziranje. Dok su zubi privremeno postavljeni u šablonama, rade se sve korekcije dok se ne postigne savršena postava zuba nakon kojeg se izrađuje konačna proteza.

Tijekom postupka izrade uključeni su specijalisti stomatolozi iz ordinacije i specijalisti iz laboratorija. Kod složenijih situacija potrebno je više faza izrade zbog specifičnosti zahtjeva konstrukcije. U slučaju izrade kombiniranog nadomjestka, izrađuje se prvo fiksni nadomjestak (krunice ili most), a nakon njegovog cementiranja slijedi izrada mobilnog nadomjeska.

Postoje dvije vrste proteza. Pacijentima koji su izgubili sve svoje prirodne zube, izrađuju se potpune ili totalne proteze koje se mogu dodatno učvrstiti u ustima zubnim implantatima. Kod pacijenata koji imaju određeni broj prirodnih zubi, izrađuje se djelomična ili parcijalna proteza. Djelomične proteze se bolje drže u istima jer su učvršćene za preostale zube, ali neki njihovi dijelovi mogu smetati sluznicama i pokretima jezika te stvarati poteškoće u govoru. Potpune proteze nemaju ove elemente, ali imaju veću bazu koja leži na sluznici i uzrokuje osjećaj prisutnosti stranog tijela u ustima.

Prilagodba na proteze kod većine pacijenata prolazi relativno jednostavno i lagano, a kod nekih je potrebno nešto više vremena za navikavanje. To ovisi o stanju u ustima pacijenta, konstrukciji proteze i dobi pacijenta. Kod pacijenata koji su kraće vrijeme bili bez zuba i ako nije prošlo puno vremena između vađenja pojedinih zuba, bit će kraći period navikavanja. Razlog tome je što je koštani greben bolje sačuvan i ležište je povoljnije za izradu proteze. Promjena u ustima je značajna iz razloga jer se vraća mogućnost žvakanja hrane, ali na drugačiji način uz pomoć nadomjestka koje je strano tijelo na koje se treba naviknuti.

Uz malo strpljenje nošenje nove proteze pacijentu brzo može postati sasvim normalno, moguće se dobro prilagoditi i naučiti kontrolirati protezu. Privikavanje je potrebno i kada pacijent promijeni protezu, a nova je različita od prethodne. Nova proteza znači i drugačiji odnos među čeljustima, samim time i drugačiji obrazac žvakanja. Često se kod starijih pacijenata tako umjesto izrade nove proteze odlučuje za podlaganje postojeće.

Podlaganjem se poboljšava postojeći oblik baze proteze, a promjene koje nastaju su neznatne pa nije potrebno novo privikavanje.

Danas je stomatologija toliko napredovala i rade se proteze uz koje je prilagodba minimalna te je sve veća potražnja za ovakvim rješenjem. Pacijenti s problemom nedostatka zubi biraju zubne proteze jer uz pravilnu oralnu higijenu i redovite kontrole mogu potrajati cijeli život, a značajno su jeftinija rješenja od implantata.