Diver's mouth syndrome

Oduvijek je postojala čovjekova želja za otkrivanjem novih i neistraženih prostora, a osim svemira, more i oceani su idealni za takvu vrstu pustolovine. Ronjenje je danas jedan od najbrže širećih sportova u svijetu pa nije ni čudno da se sve veći broj ljudi odlučuje baviti ovim itekako zanimljivim, ali i zahtjevnim sportom. Upravo zbog te činjenice bitno je naglasiti koliko je važno da ronioc bude dobro pripremljen kako bi se na pravi način mogao nositi s nizom izazova koji su postavljeni pred njega. U ovom tekstu bavit ćemo se o uskoj povezanosti ronjenja i zdravlja usne šupljine, važnosti odlasku doktoru dentalne medicine i na koji način prevenirati eventualne komplikacije.

ŠTO JE TO DIVER'S MOUTH SYNDROME

Diver's mouth syndrome je skup simptoma koji se pojavljuju kod ljudi koji se bave ronjenjem, a to su bol u čeljusnom zglobu, problemi sa zubnim mesom i zubobolja. Sve navedene smetnje javljaju se zbog činjenice da ronjenjem mijenjamo okruženje i da na dubinama od nekoliko desetaka metara tlak nije jednak kao i na površini. Ronjenjem i spuštanjem u velike dubine tlak se povećava, i većina organa može iskompenzirati te promjene tlaka zbog svoje građe, ali ipak postoje kritični dijelovi koji se malo teže nose s tim promjenama kao što su uho, sinusi i zubi. Naime, te anatomske strukture nemaju sposobnost širenja, okružene su tvrdim stijenkama i zrak koji se eventualno nalazi tamo može stvarati osjećaj boli pri širenju. Boyleov zakon govori tome u prilog, pri porastu tlaka volumen se smanjuje i obrnuto, što znači da je mjehurić zraka na dubinama manji nego pri površini vode. Upravo zbog te činjenice, najviše zabilježenih slučajeva zubobolje se javlja pri izranjanju kad se zrak koji se nalazi u zubu, zbog promjene tlaka, širi a nema prostora pa pritišće okolne stijenke i izaziva bol.

Smetnje u organizmu izazvane promjenom tlaka nazivamo barotrauma. One su najočitije kod ronjenja, letenja te kod osoba koje su u terapiji hiperbaričnim sobama. Barotraumu možemo podijeliti u nekoliko skupina, ovisno o uzroku: barotitis (uho), barosinusitis (sinus), glavobolja, dentalna barotrauma i barodontalgija. Važno je poznavati razliku između njih jer gotovo svaka od navedenih može oponašati neke druge simptome. Npr. barosinusitis može oponašati zubobolju i zato je važno da se otkrije pravi uzrok kako bi se moglo adekvatno liječiti.
U ovom tekstu, najveću pažnju ćemo dati dentalnoj barotraumi i barodontalgiji. I kod jednog i drugog su isti rizični čimbenici, a to su veliki karijesi, rubne pukotine ispuna, neadekvatno endodontski tretirani korijeni zuba, zubi koji su u procesu liječenja, bolesti zubnog mesa ili apcesi. Najčešći simptom koji ronioc osjeća je bol (barodontalgija) koja ponekad može biti toliko jaka da dovede do vrtoglavice i u konačnici do gubitka svijesti, što smatramo životno ugrožavajućom komplikacijom. Druga komplikacija je fraktura dijela zuba ili ispuna koja može proći i asimptomatski bez bolova, ali postoji opasnost od gutanja i gušenja odlomljenim dijelom. Zabilježeni su i slučajevi kad je došlo do "eksplozije" cijelog zuba (tzv. odontocrexis), i to najčešće pri izranjanju. Treća komplikacija je krvarenje iz zubnog mesa zbog patoloških promjena ili stanja na sluznici.

Veliku pažnju treba pridodati usniku koji treba biti individualno izrađen kako bi se spriječili bolovi u čeljusti. Još jedna od komplikacija tvorničkih usnika je da traumatizira okolno zubno meso i može dovesti i do lezija i ranica, koje se kasnije mogu inficirati i biti uzrok lošeg zadaha (halitoza).

Istraživanja pokazuju da je 9,2% - 21,6% američkih i australijskih ronioca jednom ili više puta doživjelo zubobolju za vrijeme ronjenja, što znači da je taj problem često prisutan. Nešto veći postotak 16,8 - 27,2% doživjelo je bol u čeljusnom zglobu (najčešći uzrok je uporaba neadekvatnog usnika).

Bol u zubu se uglavnom počinje javljati na dubinama od 10 metara i dublje, a najčešće na dubini između 18 - 24 metara, i češće su problemi s gornjim zubima nego s donjima. Najintenzivnija bol je pri plivanju prema površini kad se tlak smanjuje, a mjehurić zraka zarobljen u zubu se širi i uzrokuje bol ili frakturu zuba.

Calder i Ramsey su napravili istraživanje "in vitro" na 86 izvađenih zuba, među kojima su bili zubi s ispunima i karijesima. Na zube su primijenili tlak od 1035 kPa (prosječni tlak pri ronjenju) i rezultat je bio 5 uništenih zubi (svaki je imao loš amalgamski ispun i karijes ispod plombe), dok je 81 zub bio bez oštećenja iako su neki imali karijese. Dakle, veći rizik predstavljaju zubi s lošim ispunima i karijesom ispod tih ispuna nego samo zubi s karijesom.

PREVENCIJA

Osobama koje se bave ili se planiraju početi baviti scuba ronjenjem preporučuje se da prije posjete svog doktora dentalne medicine i porazgovaraju s njim. Doktor će napraviti klinički pregled, test vitaliteta i rentgensku snimku zubi. Posebno je važno obratiti pozornost na prisutnost karijesa, starih ispuna i krunica, kako su endodontski obrađeni korijeni zuba, ima li kakvih patoloških lezija na sluznici i sl.
Osobe koje su u procesu liječenja korijenskih kanala ne smiju roniti jer postoji mogućnost od subkutanog emfizema, što znači da zrak koji je zaostao ispod privremenog ispuna može kroz kanal ući u periapikalno područje ispod korijena i izazvati oteklinu. Isto tako, ne preporučuje se ronjenje dok je osoba u procesu izrade krunica ili mostova jer privremena krunica može otpasti i dovesti osobu u opasnost od gušenja. Nakon izrade ispuna nije preporučljivo roniti najmanje 24 sata.
Nakon kirurškog zahvata (npr. vađenje zuba) zabranjeno je roniti minimalno 7 dana, a u slučaju komplikacija (npr. otvoren sinus tijekom vađenja) i do 2 tjedna (doktor dentalne medicine može procijeniti da je potrebna i duža pauza).

Osobe koje imaju totalne ili djelomične proteze moraju biti jako pažljive jer postoji rizik od gušenja prilikom ronjenja. Stoga se preporučuje roniti bez proteza (pogotovo ako su male), ili kod doktora provjeriti jesu li stabilne u ustima. Osobe koje imaju aparatić za zube mogu uglavnom bez većih problema roniti, jedini rizik je da se žica usred visokog tlaka odlijepi i tako predstavlja opasnost od gušenja. Svakako, treba naglasiti ortodontu da se bavite ronjenjem.
Ronioci koji preko noći stišću zubima (bruksizam) imaju veći rizik od osjetljivih i bolnih zuba tijekom ronjenja jer uslijed stiskanja često dolazi do otkrhnuća dijela plombe ili čak frakture u zubu koja se teško dijagnosticira. Savjet je da te osobe nose zaštitnu udlagu da smanje rizik od traume zuba.

Doktor mora obratiti pozornost pri otklanjanju karijesa da ne otvori pulpnu komoru (živac) ako nema potrebe, i da obavezno stavi podlogu u obliku staklo-ionomernog cementa ispod kompozitnog ispuna. Cementiranje krunica i mostova treba izbjegavati s materijalima kao što su cinkoksifosfatni cement ili staklo-ionomerni cement jer postoji mogućnost da zrak uđe unutra i uslijed promjene tlaka izazove neugodu i bol, a može i smanjiti samu retenciju krunice. Savjet je koristiti kompozitne cemente.

Najbolji način prevencije bilo kakvih komplikacija je dobra oralna higijena, pranje zubi 2 puta dnevno, korištenje interdentalnog konca, redovne kontrole kod doktora dentalne medicine barem jednom godišnje, profesionalno odstranjivanje kamenca jednom godišnje. Kad se spominje scuba ronjenje, prvo na pamet padaju egzotične destinacije na kojima nema stomatoloških ambulanti na svakom koraku. Zato, sa sobom obavezno ponijeti i tablete protiv bolova za prvu pomoć.